Sada te srećem
samo u snovima,
jer labirinti moga uma
još su jedina mjesta po kojima
zajedno sa mnom hodiš.
Ja često izgubim svoj put
i lutam bez cilja
dok ponovno ne naletim na tragove tvojih
koraka,
skrivene već iza idućeg ćoška.
Grozničavo proganjam
tvoju sjenku
ali ona se već gubi
na jutarnjem suncu
i ja proklinjem novi dan
što me lišava tvoje prisutnosti.

**Frans van Mastrigt**