Kamena riječ se odlomila
na moje grudi žive, znaj.
O, ništa, već sam spremna bila.
I s tim ću nekako na kraj.
Ja imam danas posla mnoga:
ubiti treba spomena jad;
i treba, srca kamenoga,
naučiti se na život sad.
No, neka!
Šumi vrelo ljeto
k'o praznik pod mojim prozorom.
Ja sam odavno slutila sve to:
svjetlucav dan i pusti dom.

Ana Ahmatova