Nijedan čovjek nije toliko siromašan da ne može jednom na dan pogledati u nebo i sjetiti se neke dobre misli pune života.
A zarobljenik koji pri odlasku na rad ponavlja sebi neki dobar stih, ili pjevuši tiho neku dobru melodiju, može u duši dublje osjetiti utjehu i više posjedovati sve ove lijepe stvari nego neki zahtjevni čovjek koji se osjeća umorno u velikoj ljepoti i slatkom uživanju. Ti, koji si tužan i daleko od svojih, pročitaj povremeno neku dobru izreku, neku pjesmu, sjeti se lijepe muzike, lijepog predjela, nekog čistog i dobrog trenutka u svom životu!
I pogledaj, zar nije točno da se kada to učiniš ozbiljno, događa čudo, da sati postaju vedriji, budućnost prijatnija, život vrijedniji življenja!

H.Hesse