Britanski pjesnik Sir Edwin Arnold napisao je da: „.Tadž Mahal nije arhitektonsko djelo kao što su to druge građevine, već strast ljubavi jednog vladara iskovana u živom kamenu”, a sam Šah Džahan opisao je svoje djelo riječima:

„Ako krivnja ovde zatraži sklonište 

Kao i oni kojima je oprošteno biće oslobođena grijeha 

Ako se grešnik zaputi ovoj palati 

Svi grijesi koje je učinio biće oprošteni 

Sam pogled na ovaj dvor prepoznaje tugu 

A sunce i mjesec brišu suze iz očiju 

Na ovome svijetu sazdana je građevina 

Da prikaže slavu Stvaraoca”.