„Tokom rata i u godinama poslije oslobođenja imao sam bezbroj puta prilike da vidim koliko naši ljudi, kako odrasli tako i djeca, vole knjigu i književnost, a naročito ona djela koja govore o životu i borbi naših ljudi, bliskih svakome od nas. To me je uvijek podsticalo na to da sa još većim žarom i poletom radim svoje književne stvari. Nezaboravni mi ostaju u sjećanju brojni susreti sa mojim najmlađim čitaocima, pionirima, razgovori sa njima i književne priredbe po školama. Tom prilikom uvijek se sjetim svog djetinjstva i svoje žudnje za knjigama, pa sam pred sobom obećao da ću još više pisati za naše najmlađe čitaoce, svima nama najdraže. Pisanje za djecu za mene je najljepši posao, najprijatnija zabava i najbolji odmor. Kad završim jednu knjigu za djecu, ja se osjećam tako veseo i raspoložen kao da se vraćam s neke velike majske svečanosti.“

Branko Ćopić