Čovjek je dio cjeline koju mi zovemo univerzum, dio ograničen u vremenu i prostoru. On doživljava sebe, svoje misli i osjećanja kao nešto što je odvojeno od ostalog, kao neku vrstu optičke varke svoje svjesnosti. Ova iluzija je svojevrstan zatvor za nas, jer nas ograničava na naše lične želje i prisnost sa svega nekolicinom ljudi iz naše najbliže okoline. Naš zadatak mora biti da se oslobodimo iz ovog zatvora širenjem kruga naše saosjećajnosti kako bismo prigrlili sva živa bića i cijelu prirodu u svoj svojoj ljepoti.

Albert Ajnštajn